„O Uskrsu bilo, još pamtim i sad,
Jutarce zlatno nam sjalo;
Poletih vam živ, poletih vam mlad
U seoce mileno malo.
Dva jablana vita stajala tuj,
Dva vjerna kući stražara,
Za ogradom lavež kudronje čuj,
A crkvica kraj kuće stara.
U dvorištu drvena suša i hlijev,
Sred dvorišta drveni zdenac,
Čuj goluba guk i kokota gnjev, –
Na prozoru ljubica vijenac.
Za kućicom vrta kitnjasti prug,
Tu klinčac cvate i ruža,
A dalje onamo u zeleni lug
Svud stazica bijela se pruža.
O Uskrsu bilo, kad ustade Spas,
Od zlata dršće ravnina,
Kroz uzduh lijeva zvona se glas
U slavu Božjega sina.
(…)”
August Šenoa



